O GLAZBENOJ TEHNOLOGIJI

U progresivnom metal kao i u mnogim glazbenim pravcima, moderna glazbena tehnologija ima sve veću pa čak i sve presudniju ulogu. U zadnjim desetljećima dešava se prava tehnološka revolucija, koja je mogućnosti glazbenog izražavanja postavila na još neviđena i teško predvidljiva mjesta. Svatko tko se i malo bavio ili se bavi glazbom, svjestan je koliki je utjecaj moderne tehnologije na glazbenu umjetnost i što je sve moguće uz njezinu primjenu. U zadnjih 50 godina pojavilo se više stilova nego u cijeloj povijesti glazbe. Većina njih direktno počiva na mogućnostima moderne tehnologije. Ona je njihovo izvorište i njihovo stanište. No, gledajući s druge strane, velikom broju ljudi koji bi se kvalitetno željeli baviti glazbom, cijena te tehnologije za mnoge je previsoka i mnogi zbog tog razloga jednostavno odustaju od, recimo to tako, ozbiljnijeg bavljenja glazbom. Progresivni metal kao glazbeni pravac ili pak pod-pravac, na osnovu svega što sam do sada rekao o njemu, pretpostavljate da zahtjeva u svojoj proizvodnji i vrhunsku opremu. Po mojoj procjeni za jednog basistu ili gitaristu potrebno je izdvojiti minimalno oko 20.000 USD, pa do 80.000 USD. Za cijeli bend potrebni izdatak kretao bi se oko 400.000 do 500.000 USD.  Za tu cijenu moguće bi bilo nabaviti vrhunsku opremu, koja bi u rukama pravih autora i glazbenika proizvodila top glazbu. Naravno da svaki bend mora biti opremljen i logistikom koja bi glazbenicima objasnila kako se svrsishodno služiti tehnikom. Danas jednostavno bez vrhunske tehnologije nije moguće i vrhunski konkurirati na glazbenom tržištu.  Procjenjujem, kada je riječ o gitarama i bas gitarama, da danas u svijetu postoji oko 100, maksimalno 200 kompanija koje se bave njihovom proizvodnjom. Njihove cijene se kreću od oko 100 USD za najjeftinije modele, pa do nekoliko desetaka tisuća USD za najskuplje modele. Od svih proizvedenih modela teško da  više od 2% modela može zadovoljiti zahtjeve vrhunskog glazbenika. Kao osoba koja iza sebe ima 3 gotove i odskladane pjesme, ne računajući sve ostalo na čemu sam radio, što još nije završeno, znam da bi pjesama bilo možda i više da se nisam susretao s problemima nekvalitetne opreme. Jedan od temeljnih problema, kada je u pitanju bas ili električna gitara, sigurno je problem položaja žica u odnosu na vrat gitare. Žice su previsoko od pragova što onemogućava brzo sviranje, vrhunsko usavršavanje gitarskih tehnika i potpuno stavljanje instrumenta u svrhu zadovoljavanja autorske vizije. U takvim slučajevima svirač postaje robom svoga instrumenta, što je vrlo frustrirajuća situacija. Daljni je problem u pick-upima, odnosno kolika je njihova osjetljivost, te naravno problem ozvučenja, te ostale gitarske tehnologije. Vrhunskim instrumentalistom postaje se na isto takvom, vrhunskom instrumentu. No, ipak postoje i razlike među sviračima te se za svakoga od njih mora izgraditi instrument prema njegovim osobnostima. To su: težina svirača, raspon sviračevih ruku, duljina prstiju itd. Sve to utječe na to da se mora paziti na težinu instrumenta, širinu vrata gitare, duljinu vrata gitare, širinu i duljinu pojedinačnih polja gitare, spustiti žice što optimalnije, ugoditi debljinu žica, posložiti najbolju kombinaciju pick-upova prema zahtjevima instrumentaliste, odnosno što više elemenata uzeti u obzir, te ih matematičkom preciznošču posložiti u specifičnu strukturu, koja će zadovoljiti dotičnog korisnika na način da bude što zadovoljniji i imaginativniji. Zato pojedini modeli gitara i nose imena poznatih glazbenika, jer su i oni dizajnirali njihove karakteristike. Trebamo razlikovati serijsku proizvodnji gitara, kada se tisuće gitara proizvodi po nekom osnovnom modelu i pojedinačnu proizvodnju, kada se svaki primjerak proizvodi posebno i to ručnom izradom. Dok kod serijske proizvodnje većinu procesa izvode strojevi. Kolika je konkretna cijena za neki vrhunski instrument teško je reći, ali smatram da se za nekih 5.000 USD već može nabaviti dobra gitara ili bas gitara. Kada su bubnjevi u pitanju kod njih bi ta neka optimalna cijena iznosila 7.500 USD, a kod klavijatura oko 5.000 USD. No, to je tek početna tehnologija iza koje stoji još možda nekoliko stotina drugih pomagala. Kao što sam napomenuo u drugom poglavlju, bez tako razvijene glazbene tehnologije, nemoguće je da bi postojala glazba kakvu poznajemo, naravno to vrijedi i za progresivni metal, jer se i on razvijao i usavršavao usporedo s tehnologijom. Napomenut ću ukratko još neke dijelove glazbene tehnologije koju koriste moderni glazbenici:
1. Gitare sam već spomenuo, no glazbeni instrumenti se uglavnom dijele na žičane, puhače i udaraljke, te na neke kombinacije instrumenata, kao na primjer digitalni piano.
2. Kablovi i žice.
3. Pojačala.
4. Pretpojačala.
5. Zvučnici i monitori.
6. Miksete.
7. Mikrofoni i razne slušalice.
8. Pojedinačni efekti za glazbala.
9. Multiefekti za glazbala.
10. Razni procesori: digitalni ekvilajzeri, grafički ekvilajzeri, parametrički ekvilajzeri, kompresori, psihoakustični procesori, harddisk rekorderi i rekording kartice, različiti software-i uključujući i one u službi zapisivanja glazbe, feedback killeri, analizeri, noisegatesi, razni gitarski efekti od kojih se možda najmasovnije koristi Alesis, iako je najbolji Eventide procesor, digitalni deleji itd.
11. Sampleri.
12. Sintisajzeri.
13. Zvučne kartice.
14. Razni štimeri itd.
Kada je riječ o glazbenom studiju, onda se on teško može kvalitetno opremiti ispod ulaganja od 150.000 USD, kada gledamo opremanje samo po pitanju glazbene opreme.
Sve to bogatstvo tehnologije omogućava danas proizvodnju možda i više stotina tisuća raznih tonova, koji su u funkciji raznih glazbenih stilova, glazbenih pod-stilova, kojih je možda na stotine i na kojima počiva današnja moderna glazbena industrija.


Dean Podkrajac, 2004.